NVO - AGENCIJA ZA POLITIČKO KOMUNICIRANJE

Salmir Kaplan (SDA): Pali smo na ispitu kada smo Fahrudina Radončića prihvatili za ministra sigurnosti!

30095_121033044599375_7760966_n

Predstavljanje kandidata: Salmir Kaplan (SDA)

Je li se Salmir Kaplan pokajao što je ušao u politiku?

Politika je posao koji iscrpljuje čovjeka, posao koji uzima veoma mnogo vremena i energije. Obzirom da sam to sve znao i prije nego što sam ozbiljno zagazio u političke vode i obzirom na činjenicu da u politiku nisam ušao da bih se štedio i koristio samo privilegije, nego i da bih nešto doprinio društvu  nisam se pokajao.

Koji su vaši kvaliteti u odnosu na druge kandidate?

Na ovo pitanje bih mogao otvoreno odgovoriti kad bih znao tačno na koje kandidate mislite i kada bi ih poznavao lično. Ovako uopćeno mogu reći da je moja prednost to što sam mlad, otvoren, što nisam sujetan. Mislim da je ovo zadnje najbitnije. Vrlo često ljudi politiku koriste da bi zadovoljili svoju sujetu, pa onda funkciju koju obnašaju podređuju svome egu i sujeti, umjesto općem dobru. Sad ne bih da budem ličan, ali moram kazati da sam ponosan na sebe kad se osvrnem sa distance i sjetim se mnogih situacija gdje sam u općem interesu prešao preko nekih svojih ličnih „hatura“ i povukao potez hladne glave ne obazirući se na sujetu. Tek kad prođe određeno vrijeme vidi se koliko dobra nosi takvo ponašanje. Bojim se da veliki broj političara postupa baš suprotno i poziciju koristi da nekom tamo pokaže mišiće, a u konačnici samo sebi štetu nanose.

Mislim da je još jedna bitna stvar za političara poznavanje stranih jezika i provođenje određenog vremena u nekoj stranoj zemlji. Postdiplomski studij sam završio u Istanbulu i živio tamo dvije, tri godine, što mi je svakako jedno veliko iskustvo u životu. Jer kad u svojoj  zemlji rješavamo neka pitanja korisno je ako znamo kako su to riješili neki drugi prije nas. Mislim da to u značajnoj mjeri otvara vidike, a pogubno je za jednu zemlju imati političare skučenih vidika.

Jeste li zadovoljni rezultatima koje ste postigli kao federalni ministar kulture i sporta?

O tome bih mogao pričati cijeli dan. Zadovoljan sam u mnogome, ali svakako postoji i nešto s čim nisam. Mislim da je posebno značajno da smo kao Ministarstvo predložili Zakon o naplati i djelimičnom otpisu dugovanja sportskim kolektivima, također smo donijeli Uredbu o nagrađivanju vrhunskih sportskih rezultata. Podržali smo, ali u značajnoj mjeri, Košarkaški savez, Nogometni savez, Rukometni savez, Savez sjedeće odbojke, potom i Teniski savez, a ako pratite sport vidjet ćete da baš u svim ovim sportovima čije smo saveze podržali bilježimo historijske uspjehe. Odgovorno tvrdim da rezultati u rukometu, nogometu, košarci nisu došli slučajno. Za njih su najzaslužniji ljudi koji su uredili te saveze i napravili dobru atmosferu kao što su Ivica Osim, Dino Konaković, Harun Mahmutović, Smajo Karačić, Mirza Muzurović, Dino Begić, Jasmin Baković, a naravno još više od njih sportisti koji igraju i donose rezultate, ali negdje na kraju ima i Federalno ministarstvo kulture i sporta i Vlada Federacije. U začetku smo prepoznali neke pozitivne momente koji su nakon godinu-dvije dana postali najuspješnije priče bh. sporta (plasman nogometne reprezentacije na Svjetsko prvenstvo, plasman rukometne reprezentacije na Svjetsko prvenstvo, izvanredne partije košarkaške reprezentacije na Evropskom prvenstvu, medalje u sjedećoj odbojci itd.).

U kulturi ne mogu da ne budem ponosan na Sarajevo Film Festival, projekat o kojem priča cijeli filmski svijet. Federalno ministarstvo kulture i sporta je glavni pokrovitelj Festivala već dugi niz godina, podržavamo vrlo značajno nezavisnu produkciju i zahvaljujući toj podršci Bosna i Hercegovina nije izgubila SFF, MESS, JAZZ festival, imala je fantastičnu kulturnu ponudu za stogodišnjicu početka Prvog svjetskog rata.

Jako puno smo uradili i na impelementaciji Zakona o mladima koji je do prije dvije godine bio samo mrtvo slovo na papiru. Za nekih par mjeseci za očekivati je da sva tijela koja Zakon predviđa budu formirana i da imamo institucionalni dijalog i saradnju između institucija Federacije i oficijelnih tijela koje će predstavljati mlade. Zadovoljan sam i time što smo u posljednji tren spasili šest institucija kulture da ne dožive sudbinu Zemaljskog muzeja. Nismo ih riješili sistemski, ima tu još posla, ali su spašene, nisu zatvorene, funkcionišu otežano ali su vrata za posjetitelje otvorena. Vjerujte da ne bi bila otvorena da se Federalno ministarstvo kulture i sporta nije odvažilo na taj korak koji je bio pun riziika. Rizik se sastoji u tom da će samoproglašene velike bh. patriote naći dlaku u jajetu i kazati kako se neko našao ko će državne institucije kulture spustiti na entitete. Svi moji prethodnici su se manje više bojali takvih optužbi pa se nisu nikako hvatali u koštac s ovim problemom. Da sam ja imao takav pristup i da sam samo čuvao sebe danas bi nam svih sedam institucija kulture bilo zatvoreno.

Nisam zadovoljan činjenicom da Zemaljski muzej još nije otvoren. Nisam zadovoljan s tim što nemamo Zakon o sportu na nivou Federacije. Ima još nekih stvari kojima nisam zadovoljan, ali ćemo o tome na kraju mandata, vjerujem da ću neke od tih stvari popraviti, uraditi ili završiti u narednim mjesecima.

Koga biste više voljeli vidjeti u Predsjedništvu BiH, Martina Raguža ili Dragana Čovića, Željku Cvijanović ili Mladena Ivanića?

 Ja mislim da je za Bosnu i Hercegovinu najbolje da svaki narod izabere svoga predstavnika. Veliki broj građana je mislio da će se preko noći popraviti stvari kad oni na silu Hrvatima izaberu Željka Komšića. Nakon osam godina vidimo da su se stvari samo pogoršale takvim načinom izbora. Mislim da trebamo praviti dobru atmosferu u kojoj će se za nekoliko godina smatrati normalnim da se pređe na građansko ustrojstvo države. Ignoriranjem činjeničnog stanja samo pravimo dodatnu štetu državi Bosni i Hercegovini.

Što se tiče spomenutih kandidata moram kazati da mi se kod gospodina Čovića ne sviđa njegov odnos sa Fahrudinom Radončićem i SBB-om. Smatram da je ta privatna stranka vrlo negativna za političku scenu jer na čelu ima čovjeka za koga se ne zna ni gdje je išao u školu, a kamoli šta drugo. Ustvari zna se, ali se krije i niko nema hrabrosti da govori o tome. Mislim da smo kao društvo pali na ispitu kad smo prešutjeli njegovo imenovanje na mjesto ministra sigurnosti. Svi smo se bavili pitanjem može li doktor ortoped biti ministar prometa, a niko, čast rijetkim izuzecima, se nije bavio pitanjem može li neko ko nije redovno išao u srednju školu i ko je na sumnjiv način završio tu neku dvogodišnju višu za nastavnika likovnog biti ministar sigurnosti. Ne mogu navijati za gospodina Čovića jer on nama Bošnjacima indirektno gura takvu osobu za člana Predjsedništva BiH i imam osjećaj dobrano navija za njega. Sa te strane gospodin Raguž je dosta korektniji. Međutim, opet se vraćam na početak i kažem da u bilo kakvim oblicima nametanja nema sreće za BiH.U RS – u navijam za Ivanića.

Ko su vaši potencijalni koalicioni partneri nakon izbora?

Naši koalicioni partneri će biti oni koji budu imali izborni kapacitet. Lično mogu reći da se nadam da nećemo biti u koaliciji sa društvima jednog lica kao što je SBB, ali o tome će odlučivati stranački organi.

Mislite li da su februarski prosvjedi pomjerili stanje svijesti kod građana BiH, i da li će političari poslije februara 2014. drugačije razmišljati i raditi?

Februarski prosvjedi su bili izrežirani i nisu bili socijalni momentum koji je došao sam od sebe. To je činjenica! Nažalost, političari su svjesni te činjenice i ignoriraju vrlo često događaje od 7. februara. Ja lično smatram da uprkos činjenici da je sve to bilo izrežirano. Kako nije kad je Bekir Đedović,  koji je bio pregovarač sa Vladom FBiH ispred prosvjednika danas kandidat SBB-a za Parlament Federacije, nalazi se na broju 8, izborna jedinica 411. Političari trebaju izvući neke pouke iz tih događaja i početi se ponašati odgovornije.

U protekle četiri godine vaše ime se mnogo spominjalo u medijima i u pozitivnom i u negativnom kontekstu, je li se bilo teško nositi sa tolikim publicitetom i je li vas to ojačalo?

Što se tiče negativnog konteksta u 95%  slučajeva se odnosi na Dnevni avaz, politički bilten privatne političke stranke, i takva pisanja me zaista ne dotiču. Kako će me doticati kad znam ko piše, kako piše i zašto? Draže mi je kad se o meni piše pozitivno, naravno, ali mi nije najbitnije šta će mediji napisati o meni.

NVO Agencija za političko komuniciranje Polis

Category: Blog