NVO - AGENCIJA ZA POLITIČKO KOMUNICIRANJE

Predstavljanje kandidata: Nermin Bise – USD

10563607_10203711252558282_1151860469_n

SDP je talac sujetnog i obezglavljenog lidera!

Zašto ste odlučili da idete na listu i pokušate izboriti mjesto u Skupštini HNK?

Razlog je jednostavan: generacija novih ljudi na političkoj sceni mora konačno poduzimati ozbiljnije korake i samim tim preuzimati i veću odgovornost na sebe. Spreman sam za taj korak poslije više od 20 godina svakodnevnog boravka među običnim čovjekom. Kroz aktivno učešće u odbrani od agresije na BiH, a kasnije i kroz svoj posao uvijek sam bio uz ljude. Dijelio s njima i dobre i loše trenutke, zalogaj kruha, suočavali se s kompleksnim problemima i tražili izlaze iz njih. Ocjenio sam kako je upravo sada, na ovim izborima, došlo vrijeme da istupim na političku pozornicu i uđem u kantonalni Parlament. Taj cilj do kojeg ću stići doživljavam kao ponuđenu priliku kvalitetnom igraču koji je bio u situaciji da dugo sjedi na klupi za rezervne igrače i kojem je trener u važnoj utakmici rekao: ustani, uđi i zabij gol za pobjedu. Nešto baš kao što je njemački selektor rekao Mariu Goetzeu u finalnoj utakmici Mundijala neki dan u Brazilu.

Ukoliko vam građani ukažu povjerenje i izaberu vas, šta imate namjeru da uradite u Skupštini HNK?

Na posao u Skupštinu HNK kao parlamentarac dolaziću javnim međugradskim i gradskim prevozom. Po gradu ću koristiti bicikl kako bih stigao do zgrade Skupštine da ne bih zakasnio krećući se pješice. U autobusu, na ulici, u prolazu. srdačnim pozdravom i rukovanjem s ljudima na ulici, svaki političar u svakoj državi i u svakom društvu će pronaći na desetine i stotine motiva i razloga da se ozbiljno bavi socijalnom politikom. To je ujedno i izvorno demokratski, jer najveći broj ljudi koji donose odluku o tome ko će biti vlast, na izbore odlaze pješice, biciklima. To će biti moj prvi korak prema Skupštini HNK. U mandatnom periodu od četiri godine, zatražiću od nadležnih službi Skupštine da obračunuju na mom primjeru, koliku uštedu novca poreznih obveznika ove države može napraviti samo jedan parlamentarac koji ne koristi beneficije zastupnika u Parlamentu, koji se odrekne službenog vozila i silnih naknada i novaca na ime putnih troškova. U Skupštini HNK ću na svakoj sjednici tražiti prostor u okviru neke tačke o kojoj će se raspravljati i donositi odluke, da tu na pravom mjestu delegiram pitanja običnih ljudi, građana koji će mi dati podršku na izborima, ali i onih koji će glasati za nekog drugog. Ljudi kod nas još uvijek nisu ni svjesni kolika je njihova moć kada na mjestu koje je važno za institucionalno djelovanje, a to je Parlament imaju čovjeka koji će znati šta njih tišti, osjetiti njihove probleme, usmjeriti njihove zahtjeve na institucionalan nivo rješavanja. To će biti način na koji ću provesti vrijeme u mandatu skupštinskog zastupnika, i uvjeren sam da će to ljudi prepoznati i podržati me glasovima kako bih postao njihov zastupnik u Skupštini HNK.

Istina je da ste bili i u nekim drugim političkim partijama, otkud vas sada baš u USD?

Jesam, to je istina. Bio je to neki moj pasivni aktivizam u politici, kao neka vrsta djelovanja iza druge ili treće linije ”bojišnice”. Jedini put kada sam bio isturen pred birače, odnosno kada sam bio na nekoj Listi za izbore, to je bilo na lokalnim izborima 2000.godine za Općinsko vijeće Stolac. Bio sam član Socijaldemokratske partije BiH (SDP) i imao sam visoko četvrto mjesto na toj listi, tada kao dvadesetpetogodišnjak. Postignut je i rezultat, ta lista je osvojila jedan mandat u Općinskom vijeću Stolac, a i moji preferencijalni glasovi su dali ogroman doprinos tome da doktor Zijad Šetka kao nosilac liste postane vijećnik u Stocu. Kasnije kad su se počele praviti čistke u SDP-u, kada je ta partija postala talac jednog sujetom potpuno obezglavljenog lidera koji je počeo u naletima svoje narciosoidnosti tjerati ljude iz SDP-a, mislim naravno na Zlatka Lagumdžiju, i na mene je došao red u okvirima lokalne politike i lokalnog nivoa političkog organizovanja i djelovanja. Iskreno, sada, s ove vremenske distance mogu reći da sam imao tu sreću i čast da me Lagumdžija i njegove replike unutar SDP-a otpišu i pomaknu iz te partije zajedno s takvim imenima kakva su: rahmetli Nijaz Duraković, Miro Lazović, Bogić Bogićević, Selim Bešlagić, da ne nabrajam ostala imena koja su sebe ugradila u SDP i ostavili neizbrisivi trag u toj partiji. Svaki moj politički angažman poslije takvog raspleta u SDP-u svih ovih godina, poslije 2002.godine svodio se na moje profesionalno djelovanje u novinarskom smislu, gdje sam bio na dispoziciji S BiH, Našoj stranci i SBB-u. Nikada više nisam bio ni na jednoj listi, ali sam ovim trima strankama dao veliki doprinos svojim djelovanjem i strateškim planiranjem pred izbore. S BiH i SBB su u ovom našem kantonu imale i rezultate, a dijelom te zasluge slobodno mogu pripisati i mom djelovanju unutar tih stranaka, ali kao pozadinac iza one druge ili treće linije fronta.

Šta vas i vašu stranku izdvaja od konkurencije u izbornoj utrci,  i koje su vaše prednosti u odnosu na njih?

Mene od ostalih izdvaja otvorenost i izdvaja me moje dosadašnje djelovanje i rezultati mog angažmana u spektru javnog djelovanja. Građani BiH, ne samo ovog kantona, dobro znaju i upućeni su u sve ono šta Nermin Bise radi, šta je radio i šta namjerava raditi. Do jučer je to bio Bise s mikrofonom i kamerom, danas je to Bise kojem su sve to oduzeli, ali koji i dalje djeluje, a sutra će to biti Nermin za skupštinskom govorncom koji će nastaviti svoj dvadesetogodišnji kontinuitet djelovanja na dobrobit društva, zajednice, na dobrobit čovjeka. To je moja životna maksima, moje opredjeljenje i to mi je glavni asortiment za pogon, to je moj motor pokretač. To me razlikuje od ostalih. A kada je u pitanju stranka na čijoj sam listi, a to je Unija socijaldemokrata i ono šta nju razlikuje od ostalih stranaka, za sada mogu samo reći da je to stranka koja je pružila priliku mladim i neukaljanim ljudima, ali i onim iskusnijim koji su uspjeli ostati nekompromitovani. Za mene dovoljno da se prepoznam u takvom društvu. Ovo je tek početak. USD je mlada stranka s ozbiljnim ambicijama i namjerom da postane pokretač okrupljavanja i objedinjenja ideje socijal-demokratskog lijevog političkog fronta u BiH.

Danas mnogi u Bosni i Hercegovini grad Mostar nazivaju „gradom slučajem“, a njegovo bošnjačko stanovništvo „građanima trećeg reda“. Zbog čega je to tako i kako biste vi popravili ovo stanje? 

Onog trenutka kad Mostar postane funckionalan i ustrojen grad lišen politikantskog prepucavanja i nacionalističkih ucjenjivanja, tada će i Bosna i Hercegovina biti mjesto ugodnog i lijepo življenja. Kada će to biti u dobro mjeri ovisi i od građana Mostara, odnosno Bosne i Hercegovine. Na izborima ljudi moraju konačno ”odsjeći glavu” aždaji oličenoj u nacionalističkim pokretima koji svojim retoričkim i destruktivnim djelovanjem zapaljuju nikad do kraja ugašena žarišta. Takvima ih, potpirujući vatru mržnje i nacionalnog prberojavanja već 20 godina održavaju ove snage koje razbijaju Grad Mostar i državu Bosnu i Hercegovinu. Zbog čega je Mostar grad slučaj? Zbog toga što je decenijama prije agresije na našu državu, Mostar bio razglednica i eksponat civilizovanog života, kulture življenja i suživota, mira, prosperiteta i tolerancije. Bio je industrijski, sportski, kulturni centar Hercegovine, turistički centar regije. I kao takvog ga je početkom devedesetih kada su hijene puštene iz kaveza trebalo izbrisati s lica zemlje. Trebao je nestati i u dobroj mjeri krvoloci su uspjeli u tome. Ali, ipak, nisu ga izbrisali i nisu ga uništili. Eto, zbog toga je ovo grad slučaj, jer u njemu nije ubijeno sve ono što ga je označavalo centrom, kosmopolitskom destinacijom. Jer da su ga uspjeli ubiti i izbrisati to bi značilo da su hijene rata uspjele, da su klero-nacionalistički projekti uspjeli. Srećom, nisu. Zašto je moralo proći 20 godina i zašto će morati proći možda još neko vrijeme da se Mostar vrati u okvire oaze ljubavi i mira, uvažavanja i tolerancije to je pitanje za ovu vlast na svim nivoima, od Mostara do države. Oni konačno moraju otići sa scene. Prije nego što odu, moraju odgovarati za najveće poslijeratne zločine nastale u Mostaru i BiH, a koji su za sobom ostavili pustoš, pljačku, kriminal. U Mostaru se igrao najljepši i najefektniji fudbal u Jugoslaviji, ali Velež nikad nije bio prvak te države. Ovdje su uvijek stasavale najljepše djevojke u bivšoj Jugoslaviji, ovdje se pila najbolja kafa, ovdje su rođene najbolje liske, ovdje se najbolje skakalo sa Starog mosta, ovdje se najiskrenije voljelo i ljubilo. Ovdje se živjelo srcem i dušom po onoj musketirskoj makismi: svi za jednog, jedan za sve. U takvom ambijentu rušilačke snage destrukcije nisu imale šansu i nisu uspjele ubiti duh Mostara, duh države Bosne i Hercegovine. Samo su ga smrtno ranili i ostavili ga da lagano umire i svom smrtnom hropcu. Ali, kako im nije uspjelo i kako im neće uspjeti, tako odgovorno tvrdim da Mostaru ima spasa i da ovoj državi ima spasa. Ni u jednom trenutku ne odvajam Mostar od Bosne i Hercegovine jer je on njeno najčistije ogledalo. Bio srećom prije, i nažalost, zahvaljujući oligarsima i nacionalnim establišmentima, i sada je u ovim okolnostima njeno ogledalo. Treba ovo ružno ogledalo razbiti, a u rukama građana su olovke, a pred njima birališta na izborima. Razbijte ovo ružno ogledalo Mostara i Bosne i Hercegovine da bismo imali priliku postaviti novo i čistije. Potpuno su iracionalni strahovi Bošnjaka i oni su, ako postoje, produkt dogovorenog djelovanja bošnjačko-srpsko-hrvatskih etnonacionalnih klerikalnih stranaka koji se pod plaštom tobožnje brige za nacionalne interese enormno bogate, nepotizmom sjedaju u bogate i dobro plaćene fotelje. Njima treba dodijeliti crveni karton konačno. Ovdje u Mostaru ću im ga sa zadovoljstvom pokazati, a ova država ima još sposobnih, mladih i kvalitetnih ljudi koji će iz igre isključiti ovu bolest i prljavštinu na političkoj sceni koja se usmrdila i ustajala evo već dvadeset godina.

Jesu li ovi izbori posebno bitni u odnosu na ostale?Svaki izbori su bitni. Dosta je više floskula i stereotipnih frazetina i klišeja o važnosti izbora. Takva zapomaganja kod čovjeka postižu kontraefekat i zbog takvih krilatica ljudi ostaju kući ili odu na piknik od 6:00 ujutro do 21:00 na večer baš one nedjelje kada se izbori održavaju. To zapomaganje i ti krici o važnosti izbora, ovi su lažljivci i manipulatori na vlasti i u opoziciji doveli do te mjere da kad izgovore i naglase važnost i bitnost izbora, to u uhu i u mozgu čovjeka-birača odjekne samo kao da je bitno i važno glasom osigurati fotelju i položaj onome ko poziva na bitnost i važnost izbora. I to mora prestati. O bitnosti i važnosti izbora konačno i iskreno moraju govoriti novi ljudi, mladi, obrazovani, neukaljani i oni trebaju prenijeti poruku svim ljudima, posebno onim koji se na izbornu nedjelju odluče za piknik. Razbijte olovkom ovo ružno ogledalo koje su zapišali i isprljali lopovi i nesposobni korumpirani ublehaši koji se zovu političarima iz proteklih dvadeset godina na sceni u Bosni i Hercegovini.

Kakvu BiH želite ?

Da bude balkanska Švicarska. Takva može biti i takvu je vidim. Ako se ja u njoj ne naživim, neka bar ostane mojoj djeci

Kako napraviti takvu državu ?

Za početak, poslije 20 godina muke i tuge, treba uzeti onu olovku razbiti ono ružno ogledalo koje nam je postavljeno u Bosni i Hercegovini. Razbijmo zajedno to ogledalo. Vrijeme je bilo davno, ali još uvijek nije kasno.

 

NVO Agencija za političko komuniciranje Polis

Category: Blog