NVO - AGENCIJA ZA POLITIČKO KOMUNICIRANJE

Predstavljanje kandidata: Diana Zelenika – HDZ 1990

DianaZelenika

Ako sam ja bila bučna, onda su mnogi bili nijemi!

Često smo svjedoci da ženske NVO pozivaju žene da glasaju za žene, mislite li da žene u politici treba podržati i koliko je naše društvo zrelo po pitanju aktivne žene u politici, kakvo je Vaše iskustvo?

Da, žene treba podržati u politici, a svjedoci su Margaret Thatcher i Angela Merkel. Jasno da nas treba podržati jer smo odgovornije, temeljitije i poslove završavamo do kraja. Na žalost, naše društvo nije dovoljno zrelo po navedenom pitanju, makar  istini za volju, moram priznati da sam član najdemokratskije stranke koja uvažava kvalitetu neovisno o spolu, pa su moja iskustva u tom smislu vrlo pozitivna.

Veliki broj Vaših kolega doktora je u politici, smatrate li da je moguće kombinirati ova dva društveno veoma odgovorna  zanimanja?

Upravo ogovornost je pojedine od nas dovela i u politiku. Ja volim naglastiti kako je prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije zdravlje psiho-fizičko, ali i socijalno blagostanje. Nisam mogla liječiti „gladne ljude“ koji moraju nabaviti lijekove da bi bili liječeni u bolnici, morala sam proširiti djelotvornost i na zadnju komponentu ove definicije. Naravno da se to odnosi na neke od nas, pojedini su i u mom okruženju imali sasvim drugačije ambicije profesinalizirajući mandate, a istovremeno primajući punu plaću, topli obrok, dežurstva, radeći četiri godine na ugovor o djelu koji je produžavan svaka tri mjeseca, a istvremeno glumeći u skupštinskim klupama i pred kamerema socijalnu osjetljivost.

Već dugo ste na političkoj sceni HNK, koji su naši najveći problemi i kako ih prevazići?

Najveći problemi su kriminal, korupcija i nepotizam. Ono što usprkos, kako ste napomenuli, dugog angažmana, nikada neću moći shvatiti je činjenica da stranački dogovori mogu biti iznad Zakona, zbog čega su pojedini zastupnici više ličili na trgovce, ne mareći za silne probleme u gospodarstvu,  privatizaciji, obrazovanju, ne mareći za nezaposlenost, pa im je povremeno važnije bilo smjenjivati ministre nego raspravljati o spomenutim problemima.

Često ste bili veoma bučni u Skupštini HNK,  jeste li zadovoljni svojim doprinosom i je li se moglo uraditi više za građane HNK?

Ako sam ja često bila bučna, onda za mnoge možemo reći da su trajno bili nijemi, jer nisu progovorili za četiri godine mandata, a i njih je netko birao. Biti „glas naroda“, osluškujući svakodnevno probleme ljudi u svojim ambulantama, i o tim pitanjima raspravljati, tražiti odgovore kroz zastupnička pitanja, boriti se protiv zaduživanja još nerođene nam djece, usprkos mobingu koji sam svakodnevno u najokrutnijem obliku doživljavala u Kliničkoj bolnici Mostar i Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, će mi do kraja života služiti na ponos. Iako volim reći da je uvijek moglo više, no osobno ja nisam moga više, a o tome svjedoče stenogrami i podaci koje zahvaljući Vama i Virtualnom parlamentu na uvid može imati svaki naš građanin. Problem je, kako sam i prethodno navodila, da su za sve odluke potrebne „ruke“ čije je podizanje povremeno plod trgovine.

Zašto bi građani upravo Vas trebali izabrati u Parlamentarnu Skupštnu BiH i koje su Vaše prednosti u odnosu na ostale kandidate?

Kronološki gledano iz mnogo razloga. Jedna sam od rijetkih koja je u roku završila fakultet. Prosjek  ocjena na poslijediplomskom studiju mi je 5,0. Od strane onih koji su najbolji kritičari, točnije naših pacijenata, birana sam za ženu godine iz oblasti medicine. Od strane studenata u anonimnim anketama ocijenjena sam najvećim ocjenama. Dragovoljac sam i veteran rata, nisam pobjegla, već sam i u tim najtežim vremenima pružala pomoć narodima ovih prostora, neovisno o naciji, dobu, spolu ili nedaj Bože stranačkoj pripadnosti. Što se tiče političkog angažmana već ste i sami napomenuli da se moj glas i te kako čuo, a kritike dovele do mobinga i uskraćivanja ljudskog prava zbog politiziranja znanosti o čemu sam skoro upoznala i ombudsmena za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Usprkos navedenom, pokazala sam iznimnu hrabrost u borbi protiv kriminala na prostoru naše županije, a nadam se da će mi zbog svih ovih kvalifikacija biti omogućeno da se za ljudska prava borim kroz Parlamentarnu skupštinu BiH.

Jesu li ovi izbori posebno bitni u odnosu na ostale?

Jako su važni, rekla bih najvažniji, zbog katastrofalne gospodarske situacije u zemlji, koja rezultira egzodusom mladih i pametnih ljudi u traganju za boljim životom.. Ja, a vjerojatno nitko od nas, ne želim da svoju djecu i unuke gledam jedino preko Skypa u Kanadi, možda Novom Zelandu, u nemogućnosti da platim avionsku kartu i odem u posjet. Ovo je prelijepa zemlja, sa brojnim neiskorištenim potencijalima i resursima, a vođena krivim ljudima pretvorena u“ iznemoglu staricu na izdisaju“. Želim zdravi, a ne maćehinski odnos prema svim ljudima, neovisan o „partijskim iskaznicama“. Ovoj zemlji je prijeko potrebno depolitiziranje znanosti i svih oblasti društva i utakmica u kojoj pobjeđuju najbolji, a ne podobni.

Kakvu BiH želite ?

Želim državu visoke europske demokracije, gdje nacionalno nije apriori  nacionalističko . Zemlju jednakopravnih Srba, Bošnjaka i Hrvata, zemlju u kojoj su ostali drugačiji samo po tome što nisu iz reda ova tri naroda , a po pravima i zakonu i pred zakonom da smo svi jednaki . Zemlju u kojoj će jednako lijepo biti Hrvat i u Posavini, i u srednjoj Bosni, i u Hercegovini, naravno taj osjećaj moraju imati i druga dva naroda. Želim državu u kojoj će na tri uposlenika biti jedan umirovljenik. Zemlju intelektualaca, koji će posegnuti u prošlost, ne samo radi utvrđivanja nacionalnog identiteta, nego koji će kvalitetnim analizama iz zaborava isčupati sve one vrijednote tvornica Soko, Aluminij, Hepoka, Energoinvesta, Agrokomerca , Tuzlanskog bazena i svih gospodarskih subjekata koji su upošljavali preko milijun djelatnika i činili ove naše prostore ugodnim i kvalitetnim za živjeti .

Kako napraviti takvu državu ?
Da, nužna nam je bila međunarodna intervencija kako bi se zaustavio nesretni rat, ali povijest nas uči, uvijek je netko treći intervenirao da bi se neki sukob zaustavio i uvijek je taj treći  (preko domaćih Kvislinga i lopova) najviše profitirao.
Dugo, predugo međunarodna zajednica u ovoj državi zadžava i održava stanje prividnog, a nažalost i stvarnog nereda.
Kako političko-pravnog tako i gospodarskog, tko to ne vidi ili spada u onu veliku masu nepismenih političara koji su svoj identitet i ego zadovoljili odijelom, kravatom, službenim autom, naravno i solidnom plaćom, ili pripada grupaciji političara koji su stvarno obrazovani, ali tu svoju intelektualnu superiornost koriste u suradnji sa predstavnicima međunarodne zajednice, za osobni interes. S obzirom na intelektualni profil i obrazovanje jednog dijela bosanskohercegovačkih političara, savršeno je jasno da godinama mažu oči građanima donoseći (namjerno) loše zakone koji pogoduju kako njima osobno, tako i onim snagama međunarodne zajednice koji ih kao takve podržavaju i godinama ostavljaju u vladajućim strukturama ove napaćene države .
Pogriješiti se ne može, svijetu, a poglavito Europi treba pokazati da smo ravnopravan dio nje , ne sluga, nego pregovarač. Isluženim politikama i političarima, novim pozitivnim zakonima ove nam države treba pokazati kako se vodi i upravlja državom, u kojoj objektivno ima nade da se napokon krene u blagostanje .
Naravno , ne samo novi zakoni u sferi državne uprave, nego i gospodarstva, novi zakoni i kada je u pitanju reguliranje statusa onih koji su najzaslužnij , a to su branitelji, za ovu državu.
Da, sve ovo je itekako izvodljivo i to je jedini motiv koji me je kao liječnika odvukao u politiku.
Izliječi se bolestan čovjek, a država je samo malo više ljudi, pa zašto ne !

 

            NVO Agencija za političko komuniciranje Polis

Category: Blog