NVO - AGENCIJA ZA POLITIČKO KOMUNICIRANJE

Sutjeska National Park

Komunikacijski kanali u izbornoj kampanji

– Pasivni komunikacijski kanali (plakati, posteri, afiše), glavni zadatak im je u plasiranju poruke, a uloga recepijenta ne podrazumjeva nikakvu aktivnost izuzev apsorbiranja poruke. – Dinamički komunikacijski kanali (štampa, radio,tv, web), suština im je u plasiranju poruke, ali podrazumjevaju i feedback. – Interaktivni komunikacijski kanali (interpersonalna komunikacija, tribine) – suština im je u ostvarivanju feedbacka. Pasivni komunikacijski kanali Gotovo je nemoguće zamisliti izbornu kampanju bez plakata. Njihov zadatak je sasvim jasan, oni moraju da svojom sveprisutnošću suočavaju biračko tijelo sa osnovnim stranačkim porukama i kandidatima. Tokom kampanje većina političkih partija se služi sa četiri tipa plakata sa tačno određenom ulogom, a to su: 1. plakat- letak 2. plakat-autoritet 3. plakat-poster 4. svečani plakat – Plakat letak se lijepi u velikim količinama, čime se iskazuje sveprisutnost, snaga i probojnost. Tekstualno je vrlo jednostavan sa stranačkim sloganima. – Plakat autoritet je plakat na kojem se nalazi vođa stranke. Na taj način se uspostavlja njegov autoritet s jedne, i uspostavljeni autoritet se koristi kao garancija za postizanje osnovnog cilja s druge strane. – Plakat poster je više namjenjen dekoraciji stanova tradicionalnijeg dijela biračkog tijela. Ova vrsta plakata se manje upotrebljava na javnim mjestima. – Svečani plakat ima malu komunikacijsku vrijednost u široj upotrebi. On se koristi dekorativno i simbolički, u stranačkim prostorijama i ostalim zatvorenim prostorima. Vanjska / tranzitna reklamna sredstva Zadatak pasivnih komunikacijskih kanala je da vizuelno prenesu poruku ili ideju. Njihovi tvorci računaju na vizuelnu percepciju, izazivanje emocija, podsvjesnu identifikaciju, kreiranje aluzija i asocijacija. Oni uglavnom promoviraju kandidata ili slogan. Sadrže logo ili boje stranke ili kandidata, daje informaciju, ali i poziva na akciju. Može sadržavati i skrivenu poruku, koja podrazumjeva aluzije, a aluzije moraju biti jasne i prepoznatljive za većinu. Sve češće su u upotrebi i elektronski displeyi koji objedinjuju efekte svjetla, boje i pokreta. Zatim, imamo i prometna promotivna sredstva: automobili reklame, te reklamiranje na i u sredstvima javnog prijevoza. Nerijetko se i fasade zgrada pretvaraju u promotivno sredstvo. Ni nebo nije pošteđeno, čak se političke poruke uoči izbora mogu vidjeti i na nebu. Koriste se avioni sa velikim transparentima koji nose političke poruke i poručuju biračima da glasaju za njih. Uloga medija u politici Mediji su sredstvo kontaktiranja i posredovanja između političke i javne sfere, odnosno između donosilaca političkih odluka i javnosti na koju te političke odluke neposredno utiču. Oni prenose informacije od političkih subjekata ka javnosti i od javnosti ka političkim subjektima. Istovremeno, mediji po svojoj formi, sadržaju i učincima, postaju kreatori javne političke scene, ali i direktni akteri na toj sceni. Oni više nisu samo medijatori, nego ravnopravni subjekti u političkim procesima. Mediji u političkoj komunikaciji dijele se na: – Vizuelne-štampa – Auditivne-radio – Audio-vizuelne-TV – Informatičke-Internet Ovdje je riječ o dinamičkim komunikacijskim kanalima-suština im je plasiranje poruke, ali podrazumjevaju i feedback. Uloga štampe u političkoj komunikaciji Najveća prednost štampe je što ostavlja više prostora za čitaoca koji ima više vremena za razumjevanje političke poruke, jer postoji mogućnost dubinske analize sadržaja pojedinih natpisa i oglasa, zatim fotokopiranje ili izrezivanje članaka i sl. Štampani mediji su veoma pogodni za političku promociju. Ta promocija se može podjeliti na : – Besplatnu promociju: u obliku novinarskih članaka, objavljivanja službenih dopisa, obavjesti za javnost itd. – Plaćena promocija: objavljivanje plaćenih političkih oglasa, ubacivanje promotivnog materijala u novine i sl. Politički subjekti nastoje se u štampi prikazati u što boljem svjetlu.Istovremeno, javnost od štampe očekuje dublju priču o političkim temama. Međutim, najveći problem je što se štampa rukovodi senzacionalizmom ne birajući sredstva za povećanje tiraža. Veliki problem je što većina  stanovnika u ruralnim područjima sve što pročitaju u novinama smatraju istinom, novine poistovjećuju sa dokumentima. Uloga radija i televizije u političkoj komunikaciji Politički marketing na radiju i televiziji ima dvojako svojstvo: Redovna politička promocija – kandidat učestvuje u redovnim radio i tv emisijama političkog karaktera, pred izbore se emituju specijalni programi namjenjeni isključivo strankama i kandidatima, gdje oni mogu iznositi politički program stranke i svoja predizborna obećanja. Plaćena politička promocija – podrazumjeva emitovanje političkih džinglova na radiju i specijalno napravljenih političkih spotova na televiziji. Radio je medij koji je pogodan za siromašne političke stranke. Radio oglasi se često ponavljaju i taju po 15, 30 ili 60 sekundi. Prednost radija je što je najbrži prijenosnik informacija i vrlo je raširen. (sluša se u kući, automobilu, trgovinama, restoranima, na radnom mjestu itd.). Televizija se smatra najjačim medijem u izbornim kampanjama. Uspostavlja najsuptilniju vezu između kandidata i birača.Ima najveći uticaj na formiranje javnog mnijenja, a legitimitet joj daje kombinacija slike i zvuka. Internet se u politici naziva trećim medijem. Politička promocija na internetu  ima mogućnost globalnog uticaja, broj ljudi koji surfaju internetom je ogroman u odnosu na druge medije. Imamo tri vrste političkih informacija na internetu: – Besplatne informacije-koje su politički subjekti spremni dijeliti sa drugima bez ikakve naknade. – Komercijalne informacije-čije dijeljenje sa drugima donosi profit. – Strateške informacije-uglavnom spadaju u domen tajni, pa se prenose šifrovano ili prikazuju na zaštićenim dijelovima stranica. Interpersonalna komunikacija Svaki pojedinac kojega kandidat susretne-investicija je u budućnost! „Interpersonalna komunikacija je glavna komponenta racionalne teorije izbora. Birači se oslanjaju na mišljenja drugih, pogotovo ako su ti drugi referentne osobe u njihovoj okolini.“ (Ivan Šiber, 2003:187). Ova vrsta komunikacije kandidata sa biračima je posebno bitna. Prilikom putovanja kandidata autobusom po regijama jako je značajno da znaju slušati nego govoriti. 

Category: Blog